Posjet i sam obilazak zgrade HRT-a trajao je dva sata. Prijeđena su 32km, ali unatoč tome nije bilo ni malo naporno, a kamoli dosadno. Prošli su cijeli labirint zgrade HRT-a: od posebno opremljenih arhiva gdje se čuvaju sve snimke od samih začetaka televizije pa do danas, televizijskih studija koji su trenutno bili postavljeni - Volim Hrvatsku, 8. kat, Na rubu znanosti, Zvijezde pjevaju, Briljanteen, studija iz kojeg se emitira dnevnik, studija za snimanje radio drama, studija i režije hrvatskog radija, studija za snimanje i održavanje koncerata Simfonijskog orkestra, Zbora, Big Band-a i Tamburaškog orkestra HRT-a pa do „tvornice“ i spremišta rekvizita i scena.
Upoznali su se s tehnikama snimanja, kamerama, blesimetrom, efektima rasvjete. Bili su u gluhoj komori i virtualnom studiju gdje su neki postali nevidljivi i skoro gluhi. Vidjeli su neke poznate TV voditelje – Zorana Vakulu, Aleksandra Stankovića.
I nakon svega toga trebalo im je neko vrijeme da shvate događa li se to uživo ili je to samo televizija. Tako zbunjeni šetali su ulicama grada Zagreba, no na sreću nitko se nije izgubio. Svi su se sretni vratili kući .
I bio je to kraj jednog nezaboravnog putovanja.
Za one znatiželjnije čitatelje u nastavku slijedi kratak povijesni razvoj radija i televizije s kojim ih je njihova stručna voditeljica upoznala na putovanju kroz HRT.
Hrvatska je među prvim zemljama u srednjoj i istočnoj Europi koja je osnovala radiopostaju - to se dogodilo 15. svibnja 1926. Televizija se pojavila u Hrvatskoj istoga datuma, no 30 godina kasnije.
Sami počeci radija vode nas u Ameriku i zapadnu Europu. 1906. godine u različitim dijelovima Sjedinjenih Država napravljeni su brojni pokusi, s prvom komercijalnom radiopostajom KDKA, koja je počela emitirati emisije prema programskoj shemi 2.11.1920.
Šest godina kasnije takvi programi počeli su se emitirati u Kanadi, Velikoj Britaniji, Australiji, SSSR-u, Francuskoj, Belgiji, Čehoslovačkoj, Njemačkoj, Španjolskoj, Finskoj, Italiji, Japanu, Meksiku, Norveškoj, Poljskoj, te u Hrvatskoj na Radio Zagrebu, prvoj radiopostaji jugoistočne Europe.
"Halo, halo! Ovdje Radio Zagreb!" bile su prve riječi emitirane uživo 15. svibnja 1926., označivši početak radija u Hrvatskoj.
22. travnja 1925. označava datum prvog uspješnog televizijskog prijenosa slika uživo, premda su slike putovale samo nekoliko metara. Prijenos se dogodio u kući u Londonu uporabom prilično primitivnih, no istodobno senzacionalnih uređaja za prijenos prve televizijske slike u povijesti.
Do sredine 1940-ih postojala su već 23 televizijska kanala. Iako je došlo do potpunog prestanka televizijskih prijenosa tijekom Drugog svjetskog rata, razvoj televizije nastavljen je odmah nakon njegova svršetka.
Jedan od veterana Hrvatske televizije opisao je početke televizije, posebno u svom rodnom Zagrebu, kao mnoštvo slika koje lebde u zraku iznad Europe. Bile su u eteru iznad Francuske, Velike Britanije, Italije i SSSR-a, no bile su nevidljive i neuhvatljive za one koji nisu imali tehničke mogućnosti primiti ih na televizijske ekrane.
Navečer, 15. svibnja 1956., slika iz Beča preko Graza i Slovenije stigla je u Zagreb. Pojava televizije smatrala se fenomenom na hrvatskom tlu. Sve što je trebalo u tom trenutku, bio je repetitor na Sljemenu i televizijski prijamnik u kući.
Odvažan stvaralački duh, osnovno znanje iz radiofonije, minimalne tehničke produkcijske mogućnosti za prenošenje slike i tona, zajedno s odlučnošću koju su pokazali zaposlenici Radio Zagreba, u konačnici su doveli do stvaranja Televizije Zagreb. Ovi pioniri televizije oslanjali su se na skromne mogućnosti odašiljača te osnovnu opremu postavljenu u hotelu Tomislavov dom na Sljemenu, sjeverno od Zagreba.
HRT je javna radijska i televizijska ustanova koja se uglavnom financira od pristojbe i promidžbenih poruka. Ima velik broj radijskih slušatelja i televizijskih gledatelja u preko milijun (radio-televizijskih) domaćinstava. Sjedište HRT-a, Hrvatskog radija, Hrvatske televizije i Glazbene proizvodnje nalazi se u modernom kompleksu zgrada na Prisavlju 3, na obali rijeke Save, južno od centra Zagreba.
HRT ima osam regionalnih radiopostaja i pet regionalnih TV centara. Ima tri nacionalna i osam regionalnih radijskih programa (kanala), dva zemaljska TV programa i jedan satelitski TV program koji se emitira na hrvatskom. Od 1997. radijski i televizijski programi HRT-a također se emitiraju u digitalnoj tehnici preko satelita za cijelu Europu. Dva međunarodna programa Glas Hrvatske na radiju i Slika Hrvatske na televiziji emitiraju se u cijeloj Europi i šire, posebno u zemljama s velikim brojem hrvatskih iseljenika, kao što su Australija te Sjeverna i Južna Amerika. Također Hrvatski radio emitira i tri posebna internetska programa.
Glazbena proizvodnja HRT-a zajedno sa Simfonijskim orkestrom, Zborom, Big Bandom i Tamburaškim orkestrom imaju važnu ulogu unutar sustava. Dobar prijam radijskog i televizijskog programa (ispitivanja gledatelja/slušatelja) rezultat je kombiniranog sustava prijenosnih mreža i zemaljskih odašiljača potpomognutih raznolikom i sveobuhvatnom infrastrukturom.
Hrvatska radiotelevizija aktivni je član (od siječnja 1993.) Europske unije radiotelevizija (EBU - European broadcasting union), udruge javnih televizija koja okuplja 74 članice iz 56 zemalja Europe, sjeverne Afrike i Bliskog Istoka.
HRT na vrlo važnim i istaknutim mjestima ima najveći broj predstavnika u tijelima EBU-a od članica Srednje i Istočne Europe.
.jpg){kind=logo}
