« Veljača 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 |
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
Melita Mujić, 16. travnja 1952. - 16. kolovoza 2024.
Na svom poslu svakodnevno se srećemo i radimo i sve izgleda kako nikad nećemo prestati. Odemo u mirovinu i nada – imamo još vremena, ima još susreta …
Melita Mujić, rođ. Majer na radnom mjestu tajnice škole, u Strukovnoj školi Đurđevac od 1994. do 2017. izgarala je na svom poslu. Nažalost nije mogla uživati u zasluženoj mirovini. Zajedno sa svojom obitelji prihvatila je borbu s bolešću koja ju je prerano uzela.
Imali smo čast svo to vrijeme surađivati s našom Melitom. Za Melitu nije postojalo radno vrijeme, vikendi niti slobodni dani. Njezin je ured uvijek bio otvoren za sve nas koji smo trebali samo nešto malo, samo smo nešto došli pitati, samo smo nešto trebali ostaviti, a nas je bilo preko osamdeset. Podigla je glavu, smireno ostavila ono što je trenutno radila, saslušala i napravila sve što je trebalo da sa osmijehom izađemo iz njezina ureda.
Nije sve to bilo jednostavno i sigurno je ostavilo traga na njenom zdravlju, ali ona je bila takva osoba da je uvijek stavljala posao, školu i djelatnike škole na prvo mjesto.
Kao samohrana majka odgojila je svoju djecu da postanu kvalitetni ljudi. Uživala je u uspjesima svoje djece u svako doba njihova života. Za poteškoće koje su joj se neprestano postavljale na životnom putu uvijek je imala rješenje.
Trenuci koje nam je nesebično poklanjala ostavili su neizbrisiv trag na svima nama.
Zahvalni smo na svemu što je Melita dijelila s nama.
Hvala joj!
Luka Šarić, 9. svibnja 1957. - 8. listopada 2023.
Svakodnevno, rezimirajući svoj život, želeći napraviti najbolje, sjetimo se onih koji su na neki način bili i obilježili naše živote, osobno i profesionalno. Jedan od takvih ljudi je i Luka Šarić koji nas je nedavno napustio.
Profesor Luka Šarić, radni je vijek proveo poučavajući generacije tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi, zdravom životu, sportu, vodeći se svojom velikom ljubavlju za sport i kao sportaš i kao nastavnik.
Od ožujka 1980. do kolovoza 2022. neprekidno je radio kao srednjoškolski profesor.
Nedavno je zasluženo otišao u mirovinu slijedeći svoju suprugu. Konačno je trebalo svo vrijeme biti njihovo.
Svojim radom u Strukovnoj školi Luka je ostavio trag na učenicima, kolegama, nastavnicima. Odlaskom u mirovinu, nema prekida, nastavljamo tamo gdje je Luka stao. Svi znamo reći Luka je to radio tako.
Luka je bio učitelj u pravom smislu te riječi. Na poslu nije postojalo ništa osim škole, učenika koje je pripremao za život i za natjecanja i kolega s kojima je radio.
I učenici i djelatnici, nosit ćemo trag koji je Luka ostavio na nama – dobro je da uvijek ima netko tko nastavlja kročiti istim učionicama, hodnicima, igrati u istim dvoranama na istim sportskim terenima i tu je svuda i Luka.
Budimo zahvalni što smo imali takvog čovjeka na svom životnom putu!
Goran Matoničkin, 8. studenoga 1973. - 1. prosinca 2023.
Profesor fizike i informatike, kolega, suradnik, prijatelj, svoj kratki, ali vrlo plodonosan radni vijek proveo je poučavajući generacije učenika prirodnim i tehničkim znanostima pripremajući ih tako za život. Njegovo poučavanje bilo je potpomognuto osobnošću dobrog čovjeka, iskustvima iz dugogodišnjeg humanitarnog rada u vatrogastvu iz kojega je neprestano crpio energiju za pomoć učenicima i kolegama u školi. Od siječnja 2007. do preranog odlaska svojim profesionalnim pristupom doprinosio je uspjehu i napretku Strukovne škole Đurđevac. Bio je u svim tijelima škole u kojima je mogao dati svoj doprinos, od upisnog povjerenstva, povjerenstva za provedbu državne mature, povjerenstvima za provedbu natjecanja, nabave opreme, projektnim timovima i mnogim drugim aktivnostima koje nisu bile samo aktivnosti nastavnika.
Nažalost, zadnjih nekoliko godina u tome je neprestano bio ometan bolešću. Kad god bi mu dozvolila vratio se poučavanju. Sudjelovao je na stručnim skupovima i edukacijama u svrhu napredovanja u struci, uvažavajući bolest, ali i s nadom da će je pobijediti.
Goranu hvala za sve trenutke njegova života, za sva znanja i životna iskustva koja je kroz svoj predani rad darovao svojim učenicima, svojim vatrogascima, kao i nama, njegovim kolegama, koji smo imali čast biti dio njegova životnog puta.